Danas znamo da su nutrijenti iliti hranjive tvari osnovni sastojci svake hrane. Je li neka hrana više ili manje hranjiva ovisi o njenoj nutritivnoj gustoći, odnosno količini i raznolikosti nutrijenata, te o njihovoj bioraspoloživosti u organizmu nakon njene pripreme i konzumacije. Prema tome, kategorizacija hrane prema nutritivnoj gustoći je zapravo jedini pravi pokazatelj njene stvarne kvalitete, odnosno njenih ljekovitih svojstava i učinaka na zdravlje.
Kako je prirodna hrana savršena ravnoteža energije i materije koja pokreće vitalnost, tako svaka hrana koja odstupa od te prirodne ravnoteže preokreće organizam u tromost i posljedično smrt. Hrana je energija koja pokreće ili se taloži u organizmu, ali je isto tako i materija prirode koja organizam izgrađuje, liječi i obnavlja. Energetske i nutritivne komponentne hrane moraju biti prirodno uravnotežene jer ako nisu, takva hrana postaje polagan, ali siguran otrov za organizam.
Sve su današnje bolesti povezane s ovom kemijskom neravnotežom hrane i sve je više očita ona poslovica: „Bolest ulazi na usta“! Prema tome, loša hrana i nepravilne prehrambene navike su vodeći uzrok epidemiji kritičnog ljudskog psihofizičkog stanja, zdravlja i izgleda. Kako se danas na hranu nažalost gleda samo kao kemijsko pogonsko gorivo organizma te kao utaživač gladi, mnogima je, a pogotovo industriji, u cilju favorizirati hranu samo kao energent. Iako je tijelu potrebna energetska osobina hrane, što najviše i propagira industrija, još je ključnija ona nutritivna, ljekovita, koju šačica nadglasanih stručnjaka pokušava približiti prostom puku koji su u očima mnogih tek samo potrošači.
Industrijski proizvedena i prerađena hrana, kao i njoj bliska brza hrana, je gotovo bez ikakvih nutritivnih komponenti (o prisutnom sadržaju kemijskih aditiva da i ne govorimo) i kao takva izvlači iz organizma hranjive tvari da bi se mogla uopće probaviti. Sva obogaćivanja umjetnim vitaminima i naknadno dodavanje mineranih tvari u takvu hranu čine ju gotovo neupotrebljivom jer ih organizam ne može iskoristiti, a posljedice konzumiranja takve hrane su iscrpljivanje probavnih organa i nutritivnih zaliha u organizmu, nakupljanje toksina i kiselina u tkivu i organima, te značajno smanjena razina kisika u organizmu. Dugotrajnim konzumiranjem svake industrijske hrane nastaje ovakvo tjelesno stanje koje je idealno za razvoj svih organskih, metaboličkih, neuroloških i endokrinih bolesti današnjice.
Povratak prirodnoj hrani i pravilnim principima života i prehrane su jedini put za ponovno postizanje prirodnog zdravlja, životne vitalnosti i punog energetskog kapaciteta organizma.
